Šta kuvamo DANAS?
Sigurno ste i sami primetili da kada kuvate hranu i duže udišete miris hrane, izgubite želju za tom hranom. Kada hrana bude gotova, vama se ona više ne jede, to jest poješćete sigurno manje nego da vam je neko tu istu hranu doneo. Ali moderno doba je ukinulo kuvanje.
Živimo u vreme kada se hrana naručuje,
kada hranu drugi spremaju i nas sve više mrzi da to radimo jer nam je tako
lakše. Od kuvanja nam se iskreno diže kosa na glavi, kuvanje je jedna demodira
na, zastarela praksa, jer uvek imamo nešto preče da obavimo, a naše vreme je
odveć skupo da bismo ga trošili na kuvanje.
Savremeni život je ukinuo kuvanje!
Nismo ni svesni kako to funkcioniše, mislim na marketing – značajno nam po diže ego i cenu sopstvenog vremena i ima odmah rešenje za nas. Rešenje čak i preukusno, jer pirinač koji u kući napravimo nije ni približno ukusan kao piri nač u restoranu, gulaš u kafani je uvek „bolje spremljen“ nego kod kuće.
Hrana koju drugi spemaju i donose lepše je dekorisana, servirana, čak je i ukusnija, što nas dodatno „ubija u pojam“ jer shvatamo da više i ne umemo da kuvamo.
Ali, hej... ukus hrane nije pokazatelj njenog kvaliteta. Osim što sadrži namirnice neproverenog (sa naše strane) porekla, oni koji spremaju hranu možda nemaju isti stepen higijene kao mi. Ta hrana sadrži skrivene masnoće, šećer, ima pojačan i neodoljiv ukus, zbog čega pojedemo mnogo pa se često od slasnosti prejedamo, odnosno gojimo.
Ta hrana sadrži peti ukus – UMAMI ukus, koji pojačava prijatan ukus hrane, što za posledicu dodatno povećava apetit. Ukus umami se prodaje u teglama ili tubama i ima široku upotrebu u gastronomiji!
Ugojene nacije
U Americi se kuvanje hrane kod kuće smanjilo za polovinu u poslednjih 50 godina i danas postoje jasni pokazatelji da je u toj zemlji gojaznost nacije počela upravo kada su prestali da kuvaju.
Da to nije puka slučajnost, govori podatak da je situacija ista i u drugim zemljama širom sveta. U zemljama (najviše Mediterana), gde je još uvek sačuvana tradicija kuvanja, procenat gojaznosti je drastično manji.
A to je pokazala i moja praksa! Zato svako moje obraćanje, bilo da pišem ili na prezentacijama i u televizijskim emisijama, koristim da ljudima na to skrenem pažnju. Svi moji klijenti to već znaju i na tome su mi zaista zahvalni, jer brzo osete dobre promene (više ne otiču, ne „vraća“ im se hrana, nemaju gorušicu) i sa nekim nevero vatnim poletom se late varjače, počnu da mese hleb.
Kuvanje će ponovo postati IN
Zapamtite: kuvanje u proseku traje dvadeset i sedam minuta, a čišćenje posle
kuvanja pet minuta. Navike, rituali i recepti nose se iz kuće. Način spremanja
hrane i odnos prema njoj mladi će kasnije preneti u svoje nove porodice. Ishrana
je deo kulture i gde god da se nađemo u svetu, po tome se prepoznajemo.
Da li i vi najčešće kuvate ona jela koja su se spremala u vašoj roditeljskoj kući? Uverena sam da je tako! Učinite i vi napor da se tradicija održi i prenese. Ali ne kao mustra da „neki čika“ zazvoni i donese hranu u paketu ili da se ruča u tržnom centru.
Početak zdrave ishrane podrazumeva maksimalno smanjenje industrijskih namirnica, povratak pijaci i lakom spremanju i kuvanju hrane.
Izvadite ekspres
lonac sa dna špajza, kao što su radile naše mame, koje su bile zaposlene kao i
današnje žene, i ponovo počnite da spremate ručak brzo i lako, dok će vas pri
jatan miris hrane koji se širi po kući već na pola zasititi. Kuvanje će tek postati
IN.
Pročitajte tekst: Porodice koje jedu zajedno, ostaju zajedno!